• Stjepan Pavlek, direktor tvrtke

    KOIOS.

    Konzultant za bankarsko poslovanje s iskustvima u širokom spektru poslovnih područja, uključujuči: kreditne rizike, tržišne rizike, credit scoring, regulatorno izvješćivanje, metrike uspješnosti poslovanja, profitabilnost, modeliranje bankarskih proizvoda, upravljanje aktivom i pasivom, sprečavanje pranja novca.
    Tehnička ekspertiza: Sustavi za poslovnu inteligenciju, modeli podataka za skladišta podataka, razvoj i optimizacija ETL-a, data mining algoritmi, Oracle, SAS.

Zahvaljujemo se što ste nas primili, za početak možete li predstaviti tvrtku? Čime se bavite, na kakvim projektima radite? Kako ste zadovoljni svojim poslom? KOIOS se bavi uslugama u razvoju softvera. Radimo, kao većina domaćih IT firmi, po narudžbi kupaca no od početka firme maštamo o svom softveru koji ćemo prodavati i lakše od toga živjeti. To su dva različita poslovna koncepta, teško je skočiti iz jednog u drugi. Dobro je to da smo naučili da smo na ovaj način na koji radimo, da radimo za druge, uronjeni u srž najtežih i najvažnijih poslova i projekata u Hrvatskoj, imamo važan i realan posao. Sada smo napravili nešto svoje, vrlo malo i jednostavno. Napravili smo nešto što pomaže građanima u plaćanju kapitalne dobiti, automatizirano računovodstvo. To smo napravili u mjesec dana i dalje se razvija.

Koliko imate zaposlenih i koliki je prosjek starosti zaposlenih?

KOIOS u ovom trenutku ima 17 zaposlenika, a za prosjek nisam siguran. Prvi su počeli raditi 2005. i već su više od 10 godina tu, svake godine dolaze novi ljudi s fakulteta. Trebalo bi biti nešto između 25 i 35.

Što čini vašu tvrtku posebnom ili drugačijom od ostalih?

Sve. Razina te atmosfere uključenosti da se ljudi ne osjećaju samo radilicama. Imamo vrlo otvoren i direktan stil komunikacije, odnosa, davanja primjedbi i feedbacka. Čak i kada je to teško ostvarivo u korporativnom okruženju u kakvom jesmo i dalje unutar našeg tima to možemo imati.

Možete li nam reći kada primate nove zaposlenike, kakvo znanje i vještine moraju imati?

Za studente imamo svake godine praksu. Studentski poslovi su drugačiji jer je to što nitko nema iskustvo u poslu nešto što je novo pa ako dođe neka nova tehnologija ili princip o kojem i iskusni ljudi puno ne znaju, tu se ljudi bez iskustva najbolje snađu. Volimo imati studentsku praksu i davati neke ideje i primjene iz setup-a kakve mi vidimo. Radimo s IAESTE-om jer volimo internacionalizaciju pa nam je recimo netko iz Argentine tu, ali volimo i lokalne. Problem je duljina prakse jer studenti žele kratku praksu, a nama to ne paše pa se probamo dogovoriti da bude između 2 tjedna do 3 mjeseca.

Svima nam je vrlo važna radna atmosfera, odnos poslodavac/zaposlenik. Kakvi su međuljudski odnosi?

Firme inače imaju HR, kadrovske službe i slično koje se bave tim stvarima. Mi isto imamo, ali mi smo unajmili uslugu vanjske agencija koja nam godišnje snima radnu atmosferu. Inače je to praksa velikih korporacija, a ne manjih firma. Ako želite dobar biznis morate se postaviti tako da imate vrhunski marketing, vrhunsko porezno savjetovanja, vrhunski leader advice i vrhunski HR, iako ste mali. Tako da s HR radimo analize i testiranja kod zapošljavanja koje su detaljni psiho testovi jer nam o tome ovisi naš proizvod, naši inženjeri su taj proizvod. Odnos poslodavac/zaposlenik je kod nas pomalo narušen jer imamo puno zaposlenika koji su suvlasnici, ali mi to doživljavamo kao partnerstvo.

Spomenuli ste da ste bili član studentske udruge BEST, je li vam je to iskustvo pomoglo u poslovanju i ako da kako vam je pomoglo?

Naši fakulteti nas uče da budemo stručnjaci svoje struke, ali problem je to što je svaki biznis interdisciplinaran. Kada želiš raditi biznis moraš nekome riješiti problem. Taj problem se rješava tako da ga sagledaš iz svakog aspekta na razni ljudske komunikacije tako da svi razumiju o čemu se radi. Mi smo se u studentskoj udruzi počeli baviti time da napravimo nešto konkretno, projekte. Tako kada se rade događanja poput SSA imate publiku koja ima očekivanja i koju vi želite zadovoljiti. I onda odjednom više ne razmišljate kao studenti programeri nego evo, ovi ljudi bi htjeli naučiti soft skills pa razmišljaš o tome što ti treba npr. nabaviti vodu Janu da ljudi ne budu žedni. To je bilo dosta bitno da me formira da nisam isključivo stručnjak svoje struke nego da se bavim organiziranjem posla.

Svake godine podržavate naš projekt Soft Skills Academy, kako vam se sviđa atmosfera i sama ideja radionice?

Očito mi se sviđa ideja Soft Skills akademije. Sudjelujem svake godine. Ono što me uvijek iznenadi je da studenti imaju interes za time da izađu iz tehničke priče i da rade na sebi. Svi koji u tome sudjeluju će profitirati u svojim poslovnim karijerama. Znamo da su radionice i treninzi vrlo profesionalni. Ti da bi nešto dobro napravio u edukaciji moraš imati materiju, metode za prenošenje specifičnih stvari i igre za engage. To je nešto što se prenosi iz generacije u generaciju, što je jako dobro. Dovoljni su studenti, nisu potrebne profesionalne agencije.

Što imate za poručiti studentima i mladim ljudima koji tek izlaze na tržište rada? Imate li savjet za njih?

Treba puno raditi i puno misliti. Treba imati samopouzdanja, natjecati se protiv svega i svakoga. Ispraznost ne prolazi, možda to dolazi iz medija, ali zapravo u svijetu biznisa postoje ljudi koji se stvarno trude i sposobni su, s njima se natječeš u hard skillsima i svim ovim nadogradnjama.